Drvoredima Virovitice

Virovitica je grad duge povijesti, smješten na važnim prometnim pravcima; na mjestu gdje se slikovita Bilogora pretapa u plodnu Panonsku ravnicu i na mjestu gdje Slavonija grli Podravinu.

Poučna staza “Drvoredima Virovitice” vodi Vas gradskim lokacijama kroz građu Muzeja
personalizirajući ih ličnostima, mjestima i pričama te nudeći nekadašnji, romantičarski pogled na našu Viroviticu…

 

BINGOV ĆOŠAK

Prizemna uglovnica koja se nalazila
na mjestu današnje Robne kuće.
Sagradila ju je trgovačka obitelj
Bing krajem 19. stoljeća s poslovnim
i stambenim prostorom. Prvotno je
tu bila smještena trgovina šivaćih
mašina Singer, a u drugoj polovici 20.
stoljeća Postolarska zadruga.

 

 

KLIZALIŠTE OKO DVORCA

Sklizačko društvo priopćilo je slavnom
obćinstvu da je 10. siječnja 1904. godine
sklizalište otvoreno. Klizalište je bilo uređeno
u sjevernom i zapadnom dijelu opkopa
oko Dvorca. Zastava izvješena na ulazu
u klizalište označavala je da je klizalište
otvoreno za građanstvo. Nekoliko snimaka
klizača sačuvano je na staklenim negativima
dr. Huga Schuberta iz 1904. godine.

 

LJEKARNA

Na sjednici Županijskog vijeća u
Osijeku, 27. ožujka 1748., donesena je
odluka da se franjevcima u Virovitici
dopušta otvaranje ljekarne javnog
značaja. Do 1815. vode ju ljekarnici
i ranarnici braća franjevci. Prvi
ljekarnik bio je fra Bonifacije Gerber.
Bila je smještena u prizemnom dijelu
rezidencije. Samostanski provizori
vode ljekarnu do 1878. kada ona
prelazi u ruke Ivana Kapistrana
Besza. S radom prestaje 1950. godine.

 

VIROVITIČKA BOLNICA

Skrb o bolesnima, napuštenima i
nemoćnima od 1841. provodi Dobrotvorno
bolničko društvo u vlastitoj kući. Opća javna
bolnica otvorena je 1902. godine; imala je
57 kreveta, u njoj je radio jedan liječnik, pet
časnih sestara, zavodski sluga i dnevničar.
Drugo krilo sagrađeno je 1903.: posebna
zgrada zaraznog odjela, mrtvačnica i
ledenica. U bolničkoj zgradi prizemno je bila
pisarna za prijem bolesnika, kirurški odjel,
operacijska soba s umivaonicima, soba
za motrenje umobolnih, a na katu su bili
interni, trahomski, tuberkulozni i venerični
odjel.

 

VIROVITIČKO KORZO

Sredinom 20. stoljeća virovitički korzo
predstavljao je prostor za šetnju od
zgrade FINA-e do početka Rusanove
ulice. Smjer kretanja se poštovao: u
jednom smjeru gore u drugom dolje.
Šetale su obitelji, prijatelji, mladi uz
popularno „ofiranje“. Razgovaralo
se o životu, modnim novotarijama,
najnovijim događajima u svijetu i
gradu, kako je nekada bilo…

 

STARI NAZIVI ULICA

PRERADOVIĆEVA ULICA  – Marinova
ULICA PAVLA RADIĆA  – Ljubljana
GAJEVA ULICA – Removac, Germanika
ULICA STJEPANA RADIĆA – Suvara, od
kolodvora dalje Nemanovac
GUNDULIĆEVA ULICA – Velika (u)lička
ULICA PETRA BERISLAVIĆA – Mala (u)lička
ULICA ĐURE BASARIČEKA – Dalj
RUSANOVA ULICA – Čoljuk
ULICA MATIJE GUPCA  – Kasarska,
Turanovačka, Zrinjskog, od vojarne dalje
Petrovac
STROSSMAYEROVA ULICA – Čimen
BEČKA ULICA – Bech

 

KUĆA SLAMNJAČKA

Narodno graditeljstvo Virovitice nastalo je
na višestoljetnoj tradiciji gradnje domova
od prirodnih materijala – drveta i slame.
Niske prizemnice s pročeljem prema ulici
sa tek nekoliko prostorija (najčešće tri) i
dugačkim pokrivenim hodnikom gankom
bile su dugo osnova graditeljske baštine
grada. Povijesni izvori čuvaju podatak o
Virovitici krajem 19. Stoljeća u kojoj je bilo
čak 395 kuća pokriveno slamom, a 292
crijepom. Posljednja slamnjačka, kuća
pokrivena slamnatim krovom, nestala
je u požaru 80-ih godina 20. stoljeća, a
izgrađena je 1836.

 

HPD RODOLJUB

Hrvatsko pjevačko društvo “Rodoljub” je
osnovano 5. listopada 1880. Najzaslužniji
za osnivanje Društva je Đuro Žakić,
virovitički učitelj, dugogodišnji zborovođa,
te prvi predsjednik dr. Josip Matić.
Najpoznatiji zborovođa od 1890. do 1919.
bio je Jan Vlašimsky. Poznati hrvatski
skladatelj Jakov Gotovac u dva je navrata
komponirao prigodne pjesme povodom
Rodoljubovih obljetnica: 1955. „Orlov let“
i „Pjesmo moja raspjevana“ 1980. godine.
Rodoljub nije samo prošlost Virovitice, već
i sadašnjost, čuvar tradicije.

 

VIROVITIČKI ROMEO I JULIJA

U povijesnoj pripovijesti Ivana
Dobravca Plevnika „Ljubav je jača od
mača”, iz doba turskog gospodstva
u Slavoniji, opisana je romantična
priča o ljubavi muslimanke, agine
kćeri Ljeposave, i kršćanina Stanka
Ilića, virovitičkog junaka. Stanko je,
prerušivši se u Turčina, ušao u tursku
tvrđavu, zapalio je i tako pomogao
u oslobođenju Virovitice od Turaka.
Stanko Ilić: „Ja ljubim Hrvatsku i vjeru
mojih otaca, a ta je ljubav jača od mača!

 

GRAD DRVA

Iz pilane Drach d.d., osnovane 1913.,
poslije 1945. postepeno se razvio
TVIN. Početkom 60-tih godina 20. st.
DIP Virovitica proizvodi funkcionalni,
estetski i kvalitetan kancelarijski
namještaj za domaće tržište i izvoz.
Bernardo Bernardi suradnju s
Drvnoindustrijskim kombinatom
TVIN započinje 1966., a krajem 70-tih
20. st. počinje suradnja s IKEA-om. I
danas je osnovna djelatnost tvornice
TVIN d. o. o. proizvodnja namještaja.

 

GRAD DUHANA

Duhan se na području Slavonije počeo
uzgajati u 16. stoljeću, i to crni tipovi
duhana. Uzgoj duhana tipa svijetla
virginija započeo je na području Virovitice
1958., a pokusna proizvodnja 1954.
godine. Duhansko poduzeće Viržinija
osnovano je u jesen 1957. godine.
Individualna poljoprivredna proizvodnja
bila je baza duhanske proizvodnje i
pokretač razvoja sela. Viržinija d. d. od
2003. u sastavu je Hrvatskih duhana.
Danas djeluje u sklopu British American
Tobacco grupe.

 

GRAD ŠEĆERA

U Hrvatskoj i Slavoniji na industrijski se
način iz šećerne repe šećer proizvodi od
1836. godine. Šećerana u Virovitici radi
od 1846. Knez Adolf Schaumburg-Lippe,
vlasnik virovitičkog vlastelinstva, na
pustari Antunovac podigao je šećeranu.
Bila je opremljena parnim strojem od 16
KS, a u njoj je 1852. prerađeno 25 000 centi
šećerne repe. Gradnja današnje tvornice
šećera započela je 1976., a u probnu
proizvodnju puštena je 1980. godine
dnevnog kapaciteta od 4.000 tona. Pod
imenom VIRO tvornica šećera radi od 5.
rujna 2002. godine.

 

GRADSKA GLAZBA VIROVITICA

Viđeniji Virovitičani 1883. godine osnovali
su Društvo za promicanje glazbe, u
okviru kojega počinju djelovati glazbena
kapela sastavljena od puhačkih i gudačih
instrumenata. Za školovanje potrebnih
glazbenika pri društvu je iste godine
osnovana i Glazbena škola. Danas Gradska
glazba svojim nastupima prati sva važnija
kulturna i društvena zbivanja u gradu. Prvi
nastup s glazbom Vlašimsky je organizirao
za virovitičku publiku na Silvestrovo 1886.
godine, a nastupio je mješoviti gudački
orkestar u kojem je sviralo 14 glazbenika.

 

MIKEŠ

“Ja sam taj Slavonac, imenom Mikeš,
starosjedilac Virov’tice. Ja sam taj Mikeš iz
kraja gdje se ljube Podravina i Slavonija.
Ja sam taj Mikeš koji je 1234. od hercega
Kolomana povelju dobio i magna villa
Wereucha, tj. Virov’ticu moju u slobodni
grad pretvorio. Ja sam taj Mikeš koji je
1242. Belu IV. medovinom napojio, Zlatnu
bulu sročio, guščje pero naoštrio, zlato
i tintu pripravio da bi je kralj milošću
Božjom vlastitom rukom potpisao i tako
Zagreb, budući glavni grad svih Hrvata,
u grad pretvorio…”
Tomislav Terzić

 

ŠETALIŠTE EDITE SCHUBERT

Često nazivana prvom damom hrvatske
avangarde, virovitičanka Edita Schubert, ostavila je značajan doprinos u suvremenoj umjetnosti. Njezina djela izložena su u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, a šetalište u Virovitici, koje se proteže od zgrade FINA-e do ruba parka franjevačkog samostana, nazvano je upravo po njoj. Na pročelju zgrade nalazi se devet polja koja su oslikana motivima slika Edite Schubert, balkoni s lođama obojeni su svijetlosivom bojom koju je autorica koristila u svojim djelima, a na zabatnim zidovima oslikana su                                                                                       „lažna˝ vrata, vjerna replika
autoričina djela.

 

UGLOVNICA PRVE HRVATSKE ŠTEDIONICE

Spomenik je sagrađen 1892. te svjedoči o
Virovitici kao trgovačkom centru onoga
doba. Virovitica je u povijesti bila poznato
trgovačko središte zbog sajamskog trgovanja, što potvrđuje i kip rimskog boga trgovine, Merkura, na pročelju zgrade. Prvi novčani zavod u gradu Virovitička štedionica d.d. osnovan je 1872. kao pomoć stradalim Virovitičanima u velikom požaru 1871. godine. U novije vrijeme u zgradi je smještena FINA.

 

MALA VENECIJA

Zbog srednjovjekovne utvrde (tip
Wasserburg), pa kasnije Dvorca Pejačević
koji je bio okružen vodom te zbog čak 16
mostova preko potoka Ođenice, Viroviticu
su često nazivali i “malom Venecijom”.
Najljepši virovitički most nalazio se
ispred crkve sv. Roka. Smješten nedaleko
općinske zgrade i secesijske Plevnikove
kuće par excellence je povezivao skladan
ansambl Trga: crkvu, ljekarnu i Palaču
Pejačević. Dragulj mosta bio je spomenik,
skulptura sv. Ivana Nepomuka, koji je
poznat kao svetac zaštitnik mostova.

 

SVRATIŠTE ‘K LIPPEOVOJ RUŽI’

Prizemna uglovnica koja zatvara
istočnu stranu Trga kralja Tomislava
sagrađena je 60-tih godina 19.
stoljeća za potrebe vlastelinskog
svratišta „Zur Lipppische Rose“ (“K
Lippeovoj ruži”). U njoj su virovitička
društva imala prostor za sastanke
i održavanje priredbi. Bila je tu
Čeledova gostiona, hotel Lazić, a
sredinom 1948. i Hotel „Slavonija“
zato i danas mnogi Virovitičani
zgradu zovu “stari hotel”.

 

MARINOV MOST

Most u Marinovoj ulici, sadašnjoj
Preradovićevoj ulici, nekadašnjoj
jedinoj jednosmjernoj ulici u Virovitici,
koja vodi prema virovitičkom
gradskom groblju. Izgrađen od betona
tridesetih godina 20. stoljeća. Mjesto
ljubavi i susreta mladih.

 

 

 

KINO DANICA I ZVIJEZDA

Prve kino predstave, koje su
prikazivali putujući kino operateri,
Virovitičani su gledali početkom
20. stoljeća. Stalni kinematograf u
gradu je otvorio Josip Zimmermann
1915. godine pod nazivom Kino
„Danica“. Zimmermann je bio urednik
ilustriranog časopisa „Kino smotra“
s napisima iz svijeta filma. U drugoj
polovici 20. stoljeća otvara se Kino
„Zvijezda“ na mjestu današnjeg Caffe
Bara Melon.

 

GLAZBENA ŠKOLA “JAN VLAŠIMSKY”

Za školovanje potrebnih glazbenika pri
Društvu za promicanje glazbe 1883. godine osnovana je Niža glazbena škola, jedna od najstarijih u ovom dijelu Hrvatske. Godine 1886. raspisan je natječaj za novog kapelnika Društva i učitelja guslanja. Između 42 prijavljena kandidata izabran je Jan Vlašimsky, rodom iz Češke. Od 1886. do 1936. godine, taj neumorni glazbeni radnik, kapelnik i učitelj glazbe, punih 50 godina bio je prisutan u kulturno glazbenom životu grada. Od 1992. godine škola nosi njegovo ime. Danas provodi predškolski, osnovnoškolski                                                                                          i srednjoškolski glazbeni program.

 

KAZALIŠTE VIROVITICA

Prva kazališna predstava u Virovitici
odigrana je 3. veljače 1900. godine,
kada su virovitički glumci u gostionici
Grčić, uz koncert Tamburaškog društva
„Sloga”, odigrali šalu „Sluge muzikanti”.
Kazalište djeluje od 1945., kada je tadašnja
kazališna družina odigrala Nušićevu
Kijavicu u režiji Aleksandra Bjelousova.
U preko 70 godina rada odigrali su više
od 400 premijera i prikazali više od 10
000 predstava. Kazalište Virovitica
svake godine organizira i tradicionalne
Virovitičke kazališne susrete – VIRKAS.

 

BUNARI

Bunari su u dvorištu često stajali na međi sa
susjedom pa su ih i koristila po dva, katkad i tri domaćinstva. Mnogi su bili zajednički, po ulicama. Ovi ulični bunari imaju zanimljivu predaju o održavanju. Zbog važnosti tih uličnih bunara, iz kojih se uzimala voda u slučaju požara, o njima su se brinuli domaćini iz dotične ulice. Jedan od domaćina imao je dužnost predsjednika, kada je trebalo popraviti ili očistiti bunar, poslao je posebno ukrašeni štap s porukom: „Sutra, u nedjelju u četiri sata popodne, bit će kod bunara dogovor o nabavci nove kablice ili popravka kopanja za napajanje konja.” Kad je napokon posljednji uživalac bunara donio štap ponovno gazdi, bio je ovaj uvjeren da je njegov oglas svakom uživatelju bunara poznat jer ophodnja štapa nije bila nijema.

 

GRADSKI MUZEJ VIROVITICA

Gradski muzej Virovitica osnovan je 1953. godine kao
zavičajni muzej kompleksnog tipa za grad i kotar Viroviticu. Građa se prikuplja otkupom, darivanjem, sabiranjem i istraživanjem te je stručni rad rezultirao i novim stalnim postavom Muzeja „Drveno doba.” Stalni postav uređen je u potkrovlju središnje kupole u četiri prostorije i otvoren 1976. godine, a 1984. godine uređeno je istočno krilo prvog kata Dvorca te je od izabrane građe arheološke, kulturno-povijesne zbirke i donacije Branislava Glumca otvoren drugi dio stalnog postava. 1992. postavljena je građa Etnografske zbirke, a 2013. je otvoren i Stalni postav Domovinskog rata. Danas fundus Muzeja broji oko 5000 predmeta koji se nalaze u Arheološkom, Etnološkom, Likovnom i Kulturnopovijesnom odjelu Muzeja.

 

GRADSKA KNJIŽNICA I ČITAONICA

Sredinom 19. stoljeća rad knjižnice
zabilježen je u okviru Dobrotvornog društva.
Zalaganjem učitelja Stjepana Basaričeka
1874. godine osnovano je čitaoničko
društvo „Kasino“ koje promiče prosvjetni,
kulturni, glazbeni i zabavni život u gradu.
U prvoj polovici 20. stoljeća djeluje nekoliko
čitaonica i knjižnica. Danas posjetitelje i
korisnike privlači raznovrsnim unutarnjim
multimedijskim sadržajima, izložbama,
promocijama, predavanjima…

 

KUD VIROVITICA

Društvo čuva i prenosi tradiciju folklornog
plesa i pjesme od 1988. godine kada je
pokrenuta inicijativa za osnivanjem
kulturno-umjetničkog društva „PIK
Virovitica“. Od tada društvo njeguje
baštinu, prvenstveno virovitičkoga kraja,
a potom i pojedinih regija Hrvatske.
Okupljaju 40-ak aktivnih članova koji
u koreografiranom obliku predstavljaju
narodne plesove, običaje i nošnju. Ponosni
su organizator božićnog koncerta „Večer
folklora, pjesme i običaja“ na kojemu već
25 godina ugošćuju prijateljska društva.

 

1234 VIROVITICA

Godine 1234. slavonski herceg
Koloman izdaje povelju temeljem koje
Virovitica (magna villa Wereucha)
dobiva status povlaštenog trgovišta
i punopravnog srednjovjekovnog
grada. 1234 danas predstavlja i
logotip Grada Virovitice.
Kralj Bela IV. 1242. upravo u Virovitici
izdaje Zlatnu bulu kojom Zagreb
dobiva status slobodnog i kraljevskog
grada.

 

GRADE MOJ

Kada iz daljine vidim svjetla grada
kad se vraćaš domu svom,
osjećaš toplinu ljeta,
radost je u srcu tvom.
Ulice i ljudi smješe ti se svuda,
kao da je tvoje sve,
plavim nebom ptice lete,
budno sanjaš divne sne.
Ulice i ljudi smješe ti se svuda,
kao da je tvoje sve,
plavim nebom ptice lete,
budno sanjaš divne sne.
Virovitica najljepši je grad,
za nju ljubav u svim srcima je sad,
tko god jednom dođe tu,
uvijek pamtiti će nju,
Viroviticu, Viroviticu!
GRADE MOJ – Virovitica najljepši je grad,
broji stoljeća još je tako mlad,
tko s njom dijeli život svoj,
sreću naći će u njoj,
Virovitica, grade moj!
Pjesmu “GRADE MOJ” napisao je poznati
hrvatski skladatelj Mišo Doležal, uglazbio
Mario Bogliuni, a prvi puta su je izveli
virovitički glazbenici, članovi grupe TVIN
(Darko Košćak – Špico, Branko Grilec
– Grca, Milan Glogović – Milica, Rajko
Pacaloš – Pacov, Zdenko Vukelić – Skik).

 

OMLADINAC / VANADIS

Kultni je klub i nekadašnje popularno
okupljalište mladih Virovitice i
okolice. Brojna druženja i nezaboravni
koncerti u Omladincu/Vanadisu
obilježili su mladost Virovitičana od
70-ih godina prošlog stoljeća i prvog
desetljeća ovog stoljeća. Virovitički
bend Vatra svoju je karijeru započeo
upravo u Vanadisu.

 

VATROGASNE ZABAVE

Dobrovoljno vatrogasno društvo Virovitica
nekada je jednom godišnje organiziralo
zabavu za članove i građane. Dobro
pripremljene, s raznolikim zabavnim
programom (razne društvene igre,
tombola, s bogatom ponudom jela i pića)
uz obaveznu glazbu s plesom, vatrogasne
zabave dugo su se pamtile. Tu su se rađale
prve ljubavi, sklapale poslovne suradnje,
domaćice razmjenjivale recepte…
Virovitički obrtnici priređivali su zabave
uz obavezno donošenje hrane i pića u
košari ili zavežljaju. Otuda za tu vrstu
zabave naziv „pinkl bal“.