Zelena ruta Virovitičko-podravske županije

Virovitički ribnjaci (Virovitica)

Nedaleko od Virovitice nalazi se 9 ribnjaka koji predstavljaju najbogatije ribolovne vode virovitičkog područja. Prostiru se na 86,14 ha, okruženi šumom i biciklističkom stazom te obiluju mnogim vrstama slatkovodnih riba.

Perivoj dvorca Janković  (Suhopolje)

Perivoj, vrt i voćnjak oko dvorca Janković u Suhopolju, prema karakteru prikaza na katastarskoj karti iz 1862. godine, najvjerojatnije su oblikovani 20-ih godina 19. stoljeća, kada je vlasnik posjeda bio Stjepan Janković. Uz nastanak perivoja vezana je i priča starijih stanovnika Suhopolja prema kojoj se buduća supruga Stjepana Jankovića nije htjela udati za njega dok on ne uredi perivoj i dok cijeli sklop dvorca ne poprimi rezidencijalna obilježja. Perivoj se prostire na površini od 10 hektara i danas je tek gusti šumarak u kojem tek rijetke pojedinosti poput starog drveća ili kapele/mauzoleja podsjećaju na nekadašnju pejzažno-romantičarsku zamisao.

Slatinski mamutovac (Slatina)

Mamutovac ili divovska sekvoja nalazi se u središtu Slatine. Sekvoja je inače najveći predstavnik četinjača i spada među najveća stabla na svijetu. Slatinski mamutovac posađen je 1807. godine, promjer debla mu iznosi 5,37 m, a visok je 62,1 m. Porijeklom je iz Kalifornije, a za tercijara ta vrsta je bila rasprostranjena i u Europi. U Europi i Sjevernoj Americi se uzgaja kao parkovna vrsta. Slatinski mamutovac predstavlja najveći živi organizam na području Slavonije.

Arboretum Lisičine (Voćin)

Nalazi se u selu Lisičine, općina Voćin, usred planine Papuk. Nastao je 1963. zalaganjem inženjera šumarstva Đure Jorgića. Prvotno je zauzimao površinu od približno 40 hektara. Do velikosrpske agresije u Hrvatskoj, ovaj arboretum je bio bogat raznoraznim vrstama drveća i grmlja, kako onih koje su bili domaće vrste u Hrvatskoj, tako i vrstama podrijetlom iz krajeva diljem Europe, Azije i Amerike. Ukupno je imao oko 2500 taksona i kultivara i bio je jednim od najznačajnijih u jugoistočnoj Europi. Izbijanjem velikosrpske pobune u Hrvatskoj i intervencijom JNA, arboretum je teško stradao. Pored izravne štete, ratna djelovanja su imala i neizravnu štetu. Neizravni učinak je bio taj što je zbog ratnih djelovanja oštećena ograda te se divljač mogla nesmetano kretati, tako da je napravila štetu na osjetljivim kulturama.  Nakon rata arboretum se vrlo sporo obnavljalo, što je isto pridonosilo propadanju, tako da ni danas nije obnovljen do prijeratne razine. Jedan od najboljih pokazatelja oštećenosti je taj što je broj taksona s prvotnih 2500 došao na samo 500. U ožujku 2013. godine napokon je dovršena obnova arboretuma uz sredstva Europske unije te je ponovno otvoren za javnost.

Virovitička Bilogora (Virovitica)

Virovitička Bilogora obiluje prirodnim bogatstvima, ljepotom prirode, ekološko očuvanim područjima i raznovrsnošću flore i faune. Pravi ljubitelji prirode i lova ovdje mogu pronaći iznimnu ponudu lovačkih sadržaja za nezaboravne trenutke i odmor. Lovišta ovoga podneblja specifična su zbog nekoliko detalja. Naime, upravo ovdje se mogu pronaći i tipično nizinska i brdska lovišta i lovišta gdje se spajaju oba ova segmenta, što nudi velike mogućnosti svim zaljubljenicima u lov. Osim toga, velike lovne površine su područja netaknutih šuma, prirodnih ljepota, čistih ribnjaka, potoka i rijeka, a sa svojim fondom divljači, obronci Bilogore spadaju među bogatija lovišta u Republici Hrvatskoj.

Park prirode Papuk – UNESCO svjetski geopark (Jankovac)

Park prirode Papuk ustanovljen je 1999. godine odlukom Hrvatskog državnog sabora, a 2007. godine, zbog svoje izuzetne geološke raznolikosti postaje član Europske i Svjetske mreže geoparkova, a time i prvi geopark u Hrvatskoj. Park prirode Papuk prostire se na površini od 336 km2, podjednako na područjima Virovitičko-podravske i Požeško-slavonske županije. Krasi ga iznimna raznolikost biljnog i životinjskog svijeta – približno 1300 različitih vrsta. Od studenog 2015. godine Geopark Papuk uvršten je na listu UNESCO-ovih svjetskih geoparkova. Za ovakav status Geoparka Papuk prvenstveno je zaslužna Rupnica – lokalitet u neposrednoj blizini Voćina, koji je još je 1948. godine proglašen prvim geološkim spomenikom prirode u Hrvatskoj. Nastao je uslijed erupcije vulkana na dnu Panonskog mora prije 70 milijuna godina, a značajan je po jedinstvenoj pojavnosti vulkanskih stijena koje su u presjeku četverokutne i šesterokutne, a tako su oblikovane hlađenjem magme na prolazu prema površini.

UNESCO-ov prekogranični Rezervat biosfere Mura – Drava – Dunav (Noskovci)

Regionalni park Mura Drava se proteže kroz pet županija: Međimursku, Varaždinsku, Koprivničko-križevačku, Virovitičko – podravsku i Osječko – baranjsku županiju, u ukupnoj površini od 87.680,52 ha. Upravljanje Regionalnim parkom Mura – Drava se obavlja putem koordinacije postojećih županijskih javnih ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode na način da svaka javna ustanova upravlja dijelom regionalnog parka koji se nalaze unutar teritorija njene županije. Regionalni park Mura-Drava dio je jednog od najvažnijih europskih riječnih ekosustava: poplavnog područja rijeka Drave, Mure i Dunava, a time je i dio najvećeg jedinstvenog riječnog prekograničnog UNESCO rezervata biosfere u Europi koji se proteže kroz nekoliko država i to kroz: Hrvatsku, Austriju, Sloveniju, Srbiju i Mađarsku.

Zaštićeni krajolik Križnica nalazi se na području općine Pitomača i predstavlja jedini prekodravski teritorij na području Virovitičko-podravske županije, do kojega se dolazi skelom ili pješačkim mostom. Zbog svoje relativne izoliranosti sačuvao je izuzetnu prirodnu raznolikost. U nekadašnjem ljetnikovcu grofa Draškovića u Noskovačkoj Dubravi, sagrađenom na prijelazu 19. u 20. st., koji je temeljito obnovljen 2013. godine, smješten je posjetiteljski centar koji je okružen zaštićenim perivojem i od kojega do rijeke Drave vodi 800 m duga poučna staza pod nazivom ‘Dravi u zagrljaj’. U sastavu poučne staze nalazi se i promatračnica ptica, koje u osobitom i raznolikom mnoštvu nastanjuju ovo izuzetno područje.

Tekstovi i fotografije: TZ VT, TZ VPŽ, www.icv.hr, www.vpz.hr, Antonio Jurkin, Kristijan Toplak, Matija Rođak, Matija Turkalj