Ukupna vrijednost EU projekta Cross-border Historical Theme Route of Noble Families – HITRoute prekogranične suradnje Interreg sa susjednom Mađarskom je 399.681,37 eura, izradila ga je Razvojna agencija VTA, nositelj projekta je Grad Virovitica, a partneri su Grad Szentlőrinc i Turistička zajednica grada Virovitice. U sklopu projekta izvedena je rekonstrukcija Franjevačkog parka i trga ispred crkve sv. Roka u Virovitici, educirano je 10 turističkih vodiča, izrađena je i objavljena mobilna aplikacija i web stranica projekta, održana je srednjovjekovna manifestacija s demonstracijom viteških vještina te je izdana trojezična knjižica s točkama povijesne turističke rute na području Hrvatske i Mađarske.

Znamenita plemićka obitelj Pejačević virovitičko je vlastelinstvo dobila 1749. godine i ovdje ostaju prisutni idućih 90 godina. U središtu Virovitice, na mjestu nekadašnje srednjovjekovne utvrde, grade dvorac (1800.-1804.), a upravo po ovom svom vlastelinstvu dobili su plemićki naslov “Pejačevići Virovitički”. U drugoj polovici 18. st. Pejačevići su preuzeli patronat nad virovitičkom župom te je crkva opremljena novim oltarima, kipovima i različitim umjetničkim djelima, a osnovali su i školsku zakladu, kojom je upravljao virovitički franjevački samostan.

Njemačka kneževska obitelj Schaumburg-Lippe od sredine 19. stoljeća započinje s nizom gospodarskih aktivnosti na ovom području. U Virovitici pokreću proizvodnju šećera i uzgoj ribe, bave se šumarstvom, postaju vlasnici pustare u Višnjici i bave se stočarstvom i poljoprivredom, sade velike nasade vinove loze, u Slatini pokreću proizvodnju piva i pjenušca, u Virovitici od grofovske obitelji Pejačević kupuju dvorac, a grade i gostionicu – svratište ‘K Lippeovoj ruži’. To razdoblje bilo je gospodarski najsnažnije za cijelo ovo područje.

Dolazak plemićke obitelji Janković na područje Suhopolja uvelike je utjecao na urbanizaciju naselja. Jankovići su, osim izgradnje crkve, oko 1750. godine u Suhopolju počeli podizati prve građevine dvorskoga sklopa. Zahvaljujući velikom izvoru prihoda sa suhopoljskog imanja, Jankovići su si mogli priuštiti takav značajan graditeljski poduhvat. Kroz nekoliko obnova i opsežnim građevinskim zahvatima nekadašnji golemi gospodarski pogon preoblikovan je u otmjeni dvorac okružen perivojem, po uzoru na ostale europske zemlje.

Spomenički kompleks današnjeg središta naselja datira s početka 18. stoljeća. U neposrednoj blizini crkve izgrađene u baroknom stilu 1719. godine nalazi se i dvorac Eszterházy, središte poznate kurije Szentlőrinc, izgrađen u isto vrijeme, a proširen 1770. godine. Od 2006. godine u dvorcu djeluje Ured gradonačelnika. Vlasnički stan, sagrađen u 18. stoljeću, takozvana kuća Brantner-Koncz, smatra se kulturnom baštinom. Zgrada je najprije bila stambena zgrada, zatim privatni muzej ljekarnika Antala Brantnera, a danas muzej kojim upravlja zaklada. Izložba kojom se predstavlja kultura građanskog stanovanja 19.-20. stoljeća, čuva bogato nasljeđe i sjećanja na dr. Miklósa Koncza, glavnog suca Szentlőrinca. Na sjevernoj granici grada, uz cestu, na području groblja, bilo je srednjovjekovno središte naselja. Od 12.-13. st. do početka 18. st. središte posjeda vitezova templara bilo je u naseljenom mjestu koje je tijekom turskih ratova bilo manja pogranična utvrda između Pečuha i Szigetvara.

Görösgalpuszta je naseljeno mjesto koje pripada selu Nemeske uz cestu br. 6 između Barcsa i Szigetvara. 1550-ih ovdje je stajala granična tvrđava koja je bila poprište značajnih bitaka. O tome ne pričaju samo kronike, već i povijesne pjesme. Nekadašnji dvorac trenutno zamjenjuje ljetnikovac Nádosy. Obitelj Nádosy iznajmila je posjed Szentlőrinc u posljednjoj trećini 19. stoljeća, te ga je, zbog uzornog uzgoja, proslavila diljem svijeta.

Grofovi Drašković stara su plemićka obitelj koja se tijekom 17., 18. i 19. stoljeća razgranala u nekoliko ogranaka te su postali vlasnici brojnih veleposjeda, dvoraca, kurija i gradskih palača. Tako je i grof Ivan Drašković Trakošćanski za Božić 1911. kupio Dvorac Pejačević od kneza Adolfa Schaumburg-Lippe. Iako je grof Drašković koristio dvorac neko vrijeme, nikada se više u njemu nije odvijao život vlastelinske obitelji, a 1930. godine, zajedno s pripadajućim parkom, prodao ga je tadašnjoj općini, danas Gradu Virovitici.

Krajem 19. stoljeća Jankovići se granaju u tri loze: Elemir Janković iz Suhopolja, Gejza Géza Janković iz Lukača i Aladar Janković iz Cabune. Gejza pl.Janković-Bezsan bio je vlasnik ovećeg vlastelinskog imanja Lukač (do 1928. kada ga kupuje Karoly Arpad). Sjedište imanja bila je kurija, sagrađena početkom 19. stoljeća, koja je današnje odlike dobila uglavnom u njegovo vrijeme te se prvotno i nazivala Gejzin dvor. Građena u duhu smirenog historicizma, predstavlja jednu od najelegantnijih plemićkih ladanjskih kuća na području Virovitičko-podravske županije.

Današnje naselje Tarcsapuszta je predgrađe grada Szentlőrinca. U srednjem vijeku to je bilo neovisno selo koje je tijekom oslobodilačkih ratova opustjelo na kraju turske okupacije. Područje je u 18. stoljeću ponovno naseljeno stanovništvom koje je radilo na farmama organiziranim oko glavnog središta – imanja Szentlőrinc. U prvoj trećini 19. stoljeća ovdje je živjelo više od tristo ljudi. Danas je to još uvijek poljoprivredno središte u kojem se nalazi poljoprivredno gospodarstvo Srednje poljoprivredne i ekonomske škole Újhelyi Imre. Od 2020. naselje je biciklističkom stazom povezano sa Szentlőrincom. Nekoliko starih zgrada farme i poslovna zgrada izgrađena početkom 19. stoljeća.

Miklós Zrínyi heroj je dviju nacija, a Szigetvár je poprište njegove legendarne borbe protiv Turaka. Žrtvujući svoje živote, mađarski i hrvatski vojnici 1566. godine zaustavili su vojsku sultana Sulejmana koja je pokoravala svijet. Iako su branitelji umrli herojskom smrću, ovdje je tijekom opsade također život izgubio sultan Sulejman. Brojni spomenici u gradu obilježavaju ovu poznatu bitku velikog povijesnog značaja. Osim povijesti, grad je poznat i po toplicama.

Barcs je pogranični grad Mađarske. Iz svoje bogate povijesne prošlosti izdvaja se kao jedno od mjesta zimske kampanje grofa Miklósa Zrínyija vođene 1664. godine. Muzej Dráve uglavnom predstavlja povijesne i arheološke spomenike Barcsa od njegova početka do novije prošlosti. Uz etnografske spomenike, također nudi prostor za prezentaciju obrta povezanih s Drávom. Termalno kupalište popularno je turističko odredište obje države. Dvorac Széchenyi, izgrađen 1873. godine, i kapelica obiteljskog groblja pod spomeničkom su zaštitom u Somogytarnóci koja pripada Barcsu.

Više informacija o projektu možete pronaći na sljedećoj POVEZNICI