Sakralna ruta Virovitičko-podravske županije
Crkva sv. Roka (Virovitica)
Kompleks je nastao u drugoj polovici 18. stoljeća te stoga nosi sve karakteristike elegantnog i energičnog baroka. Unutrašnjost crkve krase glavni i sporedni oltari bogate barokne ornamentike i monumentalne orgulje. U sakristiji se sačuvao izvorni namještaj, dok refektorij predstavlja jedan od svečanijih sačuvanih baroknih prostora u regiji. Od 2011. godine u okviru kompleksa djeluje i Franjevački muzej sa zbirkom koju čini više desetaka tisuća predmeta crkvenog posuđa, ruha, namještaja, slika i skulptura te bogata biblioteka.
Crkva sv. Ilije Proroka (Gradina)
Temelje današnje crkve sv. Ilije Proroka postavio je župnik Josip Nesek 1775. godine. Zidovi i krovište podignuti su tek 1820. godine, a godine 1904. i 1905. godine crkva je oslikana i tako dobiva svoje pravo lice. Kako su se ove slike godinama izgubile, godine 2004.-2005. župna crkva je ponovno oslikana iznutra i dobiva svoje prvotno lice. Prostor oko crkve resi i aleja kestena koja je zasađena 1883. godine, a danas je pod zaštitom. Od stilske arhitekture treba spomenuti i župni dvor u Gradini koji je podignut 1783. godine.
Crkva sv. Barbare (Sladojevci)
Župna crkva sv. Barbare u Sladojevcima sagrađena je na prijelazu 18. u 19. stoljeće i posjeduje stilske karakteristike kasnog baroka. Zidne slike (freske) u njenoj unutrašnjosti predstavljaju osobito svjedočanstvo o kršćanskoj solidarnosti i univerzalnoj ljubavi. Nakon Listopadske revolucije 1917. godine nove vlasti u Rusiji vrše progon svećenika, monaha, monahinja i laika Ruske pravoslavne crkve. Mnogi od njih u zbjegovima napuštaju Rusiju, a na njihovom izbjegličkom putu pomažu im župne zajednice kroz koje prolaze. Zadržavaju se na pojedinim mjestima i u pojedinim sredinama onoliko dugo koliko ih je pojedina župa mogla potpomoći. Tako je bilo i u Sladojevcima, a u znak zahvalnosti na pruženoj pomoći, nama nepoznati ruski crkveni ikonopisci, oslikavaju freskama dio zidova unutrašnjosti crkve u Sladojevcima motivima svakodnevnog života kakvog tamo sreću i doživljavaju.
Crkva sv. Petra i Pavla (Čađavica)
Crkva je sagrađena u 15. stoljeću, a barokizirana je tijekom 18. stoljeća. Moćni kontrafori koji podupiru zidove najtipičniji su vidljivi elementi gotičke arhitekture. To je najstarija crkva ovog dijela Slavonije i predstavlja dragocjeni spomenik kulture. Prema popisu crkvenih objekata Zagrebačke nadbiskupije iz 1334. god. spominje se kao ‘ecclesia sancti Martini de Zagocha’.
Manastir s crkvom sv. Nikole (okolica Orahovice)
Manastir je sagrađen u 15. st., a tijekom 16. st. unutar njega sagrađena je i crkva u stilu tzv. Moravske škole i predstavlja jedini primjer tog tipa arhitekture u Slavoniji. Manastirska crkva oslikana je vrijednim freskama. Stupovi su također oslikani freskama koje, uz ostale svetačke likove, prikazuju i genealogiju (rodoslovlje) Namanjića – posljednji primjer ove teme. Ikonostas je 1869. godine oslikao novosadski slikar Pavle Simić u nazarenskom stilu 19. stoljeća s posebnim ikonografskim naglaskom. Zatvoreni kompleks manastira sačinjava nekoliko zgrada smještenih oko manastirske crkve. S južne i sjeverne strane manastirskog dvorišta smješteni su konaci, zgrade za monaške konake.
Crkva sv. Terezije Avilske (Suhopolje)
Župna crkva Sv. Terezije izgrađena je u klasicističkom stilu od 1807. g. do 1816. g., a posvećena je 1821. g. Odluku o gradnji župne crkve donio je vlasnik posjeda Terezovac grof Ivan Nepomuk Janković sa svojom suprugom groficom Terezijom Janković. Grofici u čast župna je crkva posvećena sv. Tereziji Avilskoj. Crkva je klasicistička građevina s četverokutnim svetištem i kružnim brodom nadsvođenim kupolom. Uz kružni brod su dva pobočna zvonika u čijem su prizemlju dvije kapelice. Uz glavno pročelje je portik sa stupovima. Timpanon i krov nose četiri dorska stupa. Crkva je izgrađena od opeke. Konstrukcija kupole sastoji se iz dva dijela: vanjskog i unutarnjeg. Sva je građena od drveta. Kupola nad svetištem je od opeke. Inventar župne crkve sv. Terezije Avilske u Suhopolju datira iz vremena izgradnje crkve s početka 19. st., te nosi stilske karakteristike klasicizma. Inventar čine sljedeći predmeti: glavni oltar sv. Terezije s oltarnom palom, krstionica, dva drvena postamenta, šest svijećnjaka, dvije kanonske ploče, oltarna pregrada, propovjedaonica, oratorij, orgulje, slika ‘Pieta’, slika ‘Sv. Trojstvo’. Crkva se ubraja među najistaknutije primjere klasicističke arhitekture izvan urbanih centara.
Mjesto molitve (Gradina)
Na blagdan Sv. Antuna, u petak, 13. lipnja 1997. godine u podnožju gradinske osnovne škole, manja skupina učenika doživjela je neobično iskustvo koje je u širokoj javnosti prihvaćeno kao ukazanje Majke Božje. Od tada Gradinu posjećuje mnogo znatiželjnika i vjernika, a mjesto čudesnog doživljaja učenika preoblikovalo se u mjesto molitve, krunice i marijanskih pjesama. Kronika bilježi, a stariji stanovnici Gradine pamte, vrlo slično čudo koje se dogodilo također na blagdan Sv. Antuna, u petak, 13. lipnja 1939. godine, kod bare Kaniže kraj puta prema Gradinskom Lugu, a koje je puk također prihvatio kao ukazanje Blažene Djevice Marije.
Crkva sv. Josipa (Slatina)
Župna crkva sv. Josipa u Slatini sagrađena je 1913. godine i predstavlja tipičan primjer neogotičkog stila u arhitekturi toga vremena.
Crkva Pohođenja Blažene Djevice Marije (Voćin)
Crkva ja sagrađena u 15. stoljeću u gotičkom stilu s elementima tzv. praške gotičke škole. Predstavlja najveći primjer gotičke arhitekture izvan urbanih centara u našoj zemlji. Crkva je 1991. godine tijekom Domovinskog rata potpuno srušena da bi njena obnova u izvornom stilu, metodom faksimilske rekonstrukcije, bila dovršena 2011. godine. Crkvenu unutrašnjost krase radovi najistaknutijih suvremenih hrvatskih autora, tako da crkva u cjelini predstavlja i vrhunsku kulturno-umjetničku destinaciju. Oko crkve zasađeni su ružičnjak i arboretum s biljnim vrstama koje potječu s 5 kontinenata.
Tekstovi i fotografije: TZ VT, TZ VPŽ, www.icv.hr, www.vpz.hr, Antonio Jurkin, Kristijan Toplak, Matija Rođak, Matija Turkalj
