Prijedlog obilaska:

09:00 – Dolazak u Viroviticu
09:00 – 10:00 – Obilazak crkve sv. Roka i Muzeja franjevačkog samostana (Crkva sv. Roka, Muzej franjevačkog samostana)
10:00 – 10:15 – Obilazak Palače Pejačević, Dvorište Palače Pejačević, Pianino na ulici
10:15 – 10:45 – Pauza za kavu
10:45 – 12:45 – Obilazak novog postava Gradskog muzeja – „Drveno doba“ (Dvorac Pejačević i perivoj)
12:45 – 13:45 – Pauza za ručak
13:45 – 14:15 – Šetnja gradom, Šetalište Edite Schubert, Zgrada Prve hrvatske štedionice, Zgrada Gimnazije Petra Preradovića, Glazbena ograda, Zvučna zrcala
14:15 – 14:45 – Posjet Gradskoj knjižnici i čitaonici Virovitica (Gradska knjižnica i čitaonica Virovitica)
14:45 – 15:15 – Posjet Glazbenoj školi Jana Vlašimskog (Glazbena škola Jana Vlašimskog)
15:30 – 16:00 – Posjet Kazalištu Virovitica (Kazalište Virovitica)
16:00 – 17:00 – Posjet izložbi „Virovitica voli vlakove“ (Željeznički kolodvor Virovitica)
17:00 – Polazak iz Virovitice

Gradnja turističkog bisera Slavonije trajala je četiri godine (1800. – 1804.). Dvorac Pejačević sagrađen je na mjestu porušenog srednjovjekovnog burga, a podigao ga je grof Antun Pejačević. Odlikuje se barokno–klasicističkim stilskim karakteristikama i okružen je skladnim parkom. Sve je počelo 1750. godine, kada je virovitički posjed, darovnicom Marije Terezije, naslijedio grof Josip Pejačević. Njegov sin Antun I. dao je na temeljima srednjovjekovnog burga sagraditi barokno–klasicistički dvorac oko kojeg se grad dalje razvijao i širio (izgradnja je povjerena bečkom arhitektu Rothu). Gradnju je dovršio Antun II. Pejačević. U sklopu izgradnje učinjeno je i parkovno uređenje okoliša dvorca. Antun III. Pejačević (sin Antuna II.) prodao je dvorac i imanje 1841. godine njemačkoj kneževskoj obitelji Schaumburg–Lippe. Oni nastavljaju s uređenjem perivoja u već postavljenim granicama. U njihovom je vlasništvu bio sedamdeset godina i za to vrijeme imanje je bilo znatno uvećano. Godine 1911. novi vlasnik postaje Ivan grof Drašković. Virovitička općina 1930. godine za svoje potrebe kupuje dvorac s parkom, koji i danas dominira središtem grada. Više o obnovljenom Dvorcu Pejačević i novom postavu Muzeja pronađite na sljedećoj poveznici: www.tz-virovitica.hr/dvorac-pejacevic

Virovitička je crkva, uz crkve u Čakovcu i Kloštru Ivaniću, poseban izraz franjevačkog baroka iz 18. stoljeća. Po oslobođenju Virovitice od turske vladavine, zagrebački biskup Martin Borković predao je franjevcima provincije sv. Ladislava na upravu virovitičku župu. Franjevci su, nastanivši se u gradu, podigli drveni samostan i sazidali crkvu sv. Roka. Izgradnja crkve sv. Roka započela je 1746. i trajala je do 1752. godine. Strašan potres koji je pogodio Viroviticu 1757. godine, teško ju je oštetio. Unutrašnjost crkve ubraja se među najistaknutije barokne cjeline u Hrvatskoj. Uz glavni oltar sv. Roka, krasi je još osam sporednih oltara, propovjedaonica, faldistorij i sakristija. Oltarne slike, pozlate kipova kao i stolarske radove, izvodila su franjevačka braća rezbari i kipari: Luka Auleidner, Gerard Lohenbauer, Damjan Pitner i Timotej Schwab. Crkva sv. Roka danas je često i kulturno središte Virovitice jer se u njoj održavaju mnogobrojni koncerti.

Jedna je od najljepših zgrada u gradu, a njezini učenici, kako bivši tako i sadašnji, prenose glas o njoj i svjedoče o trajnosti pravih vrijednosti. Od samih početaka ova obrazovna ustanova postala je simbol znanja i napretka, a njezini učenici postižu zapažene rezultate i postaju poznati diljem zemlje. 1968. godine škola dobiva ime Gimnazija “Petar Preradović“, po pjesniku koji je rođen u Grabrovnici, tridesetak kilometara od Virovitice. Danas ova gimnazija izvodi programe opće, jezične i prirodoslovno-matematičke gimnazije u 16 razrednih odjela. Uspješni učenici ove gimnazije koji nakon obrazovanja ostvaruju zavidne znanstvene, umjetničke i poslovne karijere, najbolji su primjer kako je upravo ova zgrada rasadište znanja i kulture.

Često nazivana prvom damom avangarde, Virovitičanka Edita Schubert ostavila je iznimno značajan doprinos u suvremenoj umjetnosti. Djela ove svestrane likovne umjetnice izložena su u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, a šetalište u Virovitici, koje se proteže od zgrade Fine do ruba parka franjevačkog samostana, nazvano je upravo po njoj – Šetalište Edite Schubert. Na pročelju zgrada aplicirani su njezini geometrijski radovi obojeni u ‘šubert’ crvenu i plavu, a na zabatnim zidovima oslikana su lažna vrata, vjerna replika autoričina djela te postavljene drvene klupe s barkodovima.

Počeci kazališnog života u Virovitici sežu u sam početak 20. stoljeća. Umjetnički ansambl Kazališta Virovitica sastoji se od desetak glumaca, a kontinuirano je pomlađivan mladim glumcima, koji rado dolaze u Viroviticu i stapaju se u skladnu cjelinu s domaćim ansamblom. Nastupi virovitičkoga kazališta diljem Hrvatske i regije posljednjih godina zapaženi su, dobro ocijenjeni od eminentnih hrvatskih kazališnih stručnjaka i kritičara te višestruko nagrađivani. Kazalište Virovitica svake godine organizira tradicionalne Virovitičke kazališne susrete – VIRKAS.

Davne 1886. godine s radom je u Virovitici počela Osnovna glazbena škola, a prvi ravnatelj i učitelj bio je Jan Vlašimsky, po kojemu škola i nosi ime. Danas škola provodi predškolski, osnovnoškolski i srednjoškolski glazbeni program koji pohađa preko 350 učenika.

Virovitica je prvi grad u Hrvatskoj koji je proveo projekt “Pianino na ulici”. Pianino je postavljen u Palači Pejačević i omogućava posjetiteljima sviranje glazbe na ulici.

Sagrađena je u drugoj polovici 18. stoljeća. Impozantan je primjerak barokne svjetovne arhitekture i registrirani spomenik nulte kategorije, te predstavlja jedno od najstarijih virovitičkih kulturnih dobara na području graditeljstva. Obnovljena je 2014. godine i u njoj su smješteni prostori Gradske uprave i nekoliko gradskih tvrtki.

Franjevački samostan sagrađen je sredinom 18. stoljeća. U prizemlju je tada bila smještena samostanska ljekarna, a na katu su bile prostorije predviđene za poglavara i provincijala kada borave u Virovitici. Nakon što je devedesetih godina prošlog stoljeća zgrada vraćena franjevcima i obnovljena, 2011. godine otvoren je i Samostanski muzej u kojemu su smještene najveće vrijednosti koje samostan posjeduje: liturgijsko ruho i posuđe, liturgijske knjige i obrasci, likovni prikazi svetaca, raspela, antikni namještaj, jedan potpuno opremljeni apotekarski ormar i zbirka starih fotografija. Uz Muzej se nalazi i samostanska knjižnica, koja sadrži vrijednu i rijetku knjižnu građu u rasponu od 15. do 21. stoljeća. Po uređenju i prvotnoj zamisli, željelo se da Muzej ne pripovijeda samo povijest, nego otkriva dušu i srce braće koja ondje žive i djeluju, svjedočeći sljubljenosti ovoga grada rođenoga 1234. godine.

Spomenik iz 19. stoljeća, izgrađena je prema bečkim graditeljskim standardima s detaljima koji svjedoče o Virovitici kao trgovačkom centru onoga doba. Trgovina je upravo ono po čemu je Virovitica poznata kroz povijest, jer je bila mjesto sajamskog trgovanja, čemu i svjedoči kip Merkura, rimskog boga trgovine, na zgradi današnje Fine.

Gradski muzej Virovitica osnovan je 1953. godine kao zavičajni muzej te je od početka smješten u samom središtu Virovitice, u Dvorcu Pejačević. Nakon tri godine rada i priprema, u sklopu projekta obnove Dvorca, 5. prosinca 2019. javnosti je predstavljen novi stalni postav Muzeja pod nazivom „Drveno doba“ u kojemu posjetitelje očekuje potpuno novi pristup prezentaciji i interpretaciji povijesne, kulturne i prirodne baštine virovitičkoga kraja. Stalni postav sastoji se od dvije tematske cjeline „Drveno doba” i „Povijest grada i Dvorca”, koje su prikazane na suvremen i kreativan način. Stalni postav je velikim djelom interaktivan te je, s više od 1500 izložaka, preko dva sata multimedijskih sadržaja, animacija, igara, filmova, glazbe, zanimljiv svim posjetiteljima, a posebice djeci. Radno vrijeme Muzeja: ponedjeljak 9-14 sati, utorak – petak 9-19 sati,  subota 12-19 sati, nedjelja samo uz najavu. *Informacije o eventualnim izmjenama radnog vremena Gradskog muzeja Virovitica i Dvorca Pejačević dostupne su na https://www.facebook.com/gradskimuzej.virovitica/

Knjižnica je nasljednica bogate čitaoničke tradicije počevši od druge polovice 19. st. Službeno je osnovana 1946., a kao samostalna ustanova 1990. godine. Svekoliki uzlet doživljava na prijelazu iz 20. u 21. stoljeće, posebno preseljenjem u novu zgradu, zapošljavanjem više stručnih djelatnika i stjecanjem statusa Županijske matične knjižnice. Danas broji knjižnični fond oko 100.000 svezaka građe (oko 4.000 novih jedinica godišnje), blizu 9.000 korisnika od čega oko 3.000 aktivnih, blizu 100 posjeta korisnika dnevno uz obrtaj fonda oko 50.000 jedinica godišnje. Knjižnica je informacijska, kulturna i obrazovna ustanova koja se pozicionira kao suvremena baštinska institucija na opću dobrobit i za specifične ciljeve svojih korisnika, građana Virovitice, Virovitičko-podravske županije i šire. (izvor: Gradska knjižnica i čitaonica Virovitica)

Glazbena ograda predstavlja prvi eksponat budućeg Virovitičkog parka znanosti. Ova inovativna i edukativna turistička atrakcija omogućava svakom posjetitelju sviranje Beethovenove “Ode radosti” u hodu.

Postavljena su uz šetnicu pored Centra kulture (Matije Gupca 5, Virovitica). Šaptom izrečene riječi u žarištu jednog zvučnog zrcala čuju se u drugom, udaljenom 20 metara. Funkcija ovog eksponata u povijesti je korištena u mehanizmima komunikacije na daljinu. Zvučna zrcala predstavljaju fizikalni fenomen, a sam eksponat pruža atraktivan i iznenađujući efekt.