Povijest grada Virovitice

[:hr]

Najstarije naseobine ljudi na virovitičkom području susrećemo u obližnjem brdskom zaleđu Bilogore. Tu su nedvojbeno obitavali najstariji paleolitski ljudi koji su bili lovci ili sakupljači hrane, a kretali su se prostranstvima od brdskih lokaliteta do šumskih lovišta u blizini rijeke Drave. Zimi su odlazili dalje na zapad do svojih pećinskih skloništa u kojima su uz vatru i prikupljene zalihe, čekali da prođe zima. Starije paleolitsko stanovništvo nestalo je relativno brzo, a zamijenilo ga je mlađe i naprednije neolitsko. Ta novija populacija bavi se isključivo poljoprivredom i stočarstvom, a prebivaju u prvim stalnim selištima s malim nastambama u obliku pletara ili busara, koje su često poluukopane u zemlju. Na terenu oko današnje Virovitice u vremenu prethistorije, živjela su razna ilirsko panonska plemena, o kojima danas ponešto znamo isključivo preko arheoloških nalaza. Prve sigurnije informacije o ovdašnjim plemenima i naseljima, donose antički zemljopisci. Tadašnjim panonskim krajolicima oko rijeke Drave dominirale su i dalje, prostrane hrastove šume, i gotovo neprohodne močvare. U 6. Stoljeću, u ovdašnje krajeve su počeli pristizati Slaveni i Avari. Od važnijih događaja koji su se tada zbili, treba spomenuti pobjedu Hrvata nad Avarima, i od tog trenutka na čitavom prostoru savsko-dravskog međuriječja, dominiraju Slaveni.

Virovitica dobiva povelju

bulaU zatvorenim srednjovjekovnim vlastelinstvima, stanovništvo se slabo obnavljalo novim doseljenicima, pa su tu negativnu pojavu, ugarsko-hrvatski vladari pokušavali izmijeniti izdavanjem pisanih povelja, na temelju kojih su pojedina veća selišta dobivala status povlaštenih trgovišta s odgovarajućim slobodama. Takvu povelju dobila je 1234. Godine i Virovitica. Izdao ju je slavonski herceg Koloman, sin kralja Andrije II i brat Bele IV. Taj dokument je dao Virovitici punopravni status srednjovjekovnoga grada, i to u vremenu kada slična prava nisu posjedovala mnoga naša mjesta u Slavoniji, pa ni sam Zagreb. Tako Virovitica u prvoj polovici 13. stoljeća je ne samo “magna villa-veliko mjesto”, već je imala izuzetan položaj i značenje na širem prostoru Slavonije. Da je to doista tako, pokazuje i činjenica što su kraljevi iz kuće Arpadovića tijekom 13. stoljeća, često prebivali u Virovitici i u njoj imali svoj sezonski dvorac. U Virovitici i oko nje, imao je Koloman II svoje velike posjede, koje je stalno povećavao.

Dana 26. studenoga 1242. godine, izdao je kralj Bela IV u Virovitici, poznatu Zlatnu bulu, kojom je Zagreb dobio status slobodnoga i kraljevskog grada! Virovitici je često boravila i kraljica Marija, žena Bele IV. Ona je oko 1247. godine postala vlasnica i protektorica grada. Zato je 26. listopada 1248. godine izdala gradu sličnu povelju kao ranije kralj Koloman II, u kojoj se ponavljaju sva ranija prava i obveze virovitičkih doseljenika, ali i propisuju neke novije norme.

Kako je Virovitica dobila ime?

U latinski pisanim ispravama 13. stoljeća, Virovitica se spominje u obliku Wereuce, Wereuche, Veruche ili Verouche, pa se smatra da se na jeziku tadašnjih hrvatskih starosjedilaca izgovarala kao Verevče. Taj je naziv Virovitica dobila najvjerojatnije prema potoku koji je silazio s obližnje Bilogore i protjecao pored samoga naselja. Danas se taj potok zove Ođenica. Tako na primjer 1508. godine, za virovitički franjevački samostan, kaže se u jednoj ispravi, da se nalazi “in opidio Werewcze prope fluvio Werewcze”. Podrijetlo tog hidronima očito je praslavensko i označava svojstvo ove vode kao nemirne i hirovite. Osnutkom naselja taj je hidronim usvojen kao toponim, što je uobičajeno u svim našim krajevima. Na velikoj karti Slavonije od Laziusa iz 1556. godine, grad je označen kao Werewcze, a naziv Virovitica (Virouiticza) se prvi puta pojavljuje u Vramčevoj kronici, dok se dalje u većini povijesnih dokumenata spominje u obliku Werowiticza, Werouitiza ili Verovitiza.

Virovitica u srednjem vijeku

Kako je izgledala srednjovjekovna Virovitica, zna se malo. Čitav je grad vjerojatno bio opkoljen izgrađenim zemljanim i drvenim utvrdama. Nakon provale Mongola, oko grada su iskopane zemljane grabe u koje se napuštala voda iz potoka Verevče. Središte naselja je činio kaštel s vojnom posadom. U središtu grada se nalazila župna crkva sv. Kuzme i Damjana, a unutar gradskih bedema bila su dva redovnička samostana. Franjevce je u Viroviticu dovela kraljica Marija između 1250. i 1270. godine, a dominikance je nešto kasnije primila kraljica Elizabeta. Virovitička županija (comitatus de Wereuche) izričito se spominje 1275. godine u ispravi kraljice Elizabete. Područje virovitičke županije u srednjem vijeku često se mijenjao i zato je teško odrediti njegove razvojne faze.

Turci

30. srpnja 1552. godine, požeški sandžak-beg Ulama opkolio je Viroviticu nadmoćnom vojskom. Grad je trebalo braniti 50 haramija, ali vidjevši veliku nadmoć turske vojske, grad se predao bez borbe. Tako je Virovitica 1552. godine prešla u tursku vlast. Krajem 16. stoljeća, Turci su počeli naseljavati svoje pristalice i pratitelje. Većinu tih novih doseljenika činili su dinarski vlasi, a bilo je dosta i pravih etničkih Srba. Više od 120 godina, u Virovitici su živjeli pretežno Turci i pomuslimanjeni poturice. Starije gradske objekte su preuredili za svoje potrebe, a ostale su jednostavno srušili. Tako je do kraja 16. stoljeća, Virovitica dobila tipičan izgled turske kasabe.

Veduta Virovitice

vedutaKraj turske vladavine u Virovitičkom kraju, počeo je 13. srpnja 1684. godine, kada je vojska generala Leslija opkolila Viroviticu. Turci su u pregovorima uspjeli dobiti garanciju da će za predaju grada moći slobodno otići u Bosnu. U Virovitici je u to doba bilo oko 300 janjičara i oko 1000 Turaka sa ženama i djecom. Kada su krenuli prema Bosni, dočekala ih je krajiška vojska kod Brestovca i pobila ih. Nakon oslobođenja Virovitice od Turaka, ubrzo su oslobođena i mjesta Sopje, Voćin i Slatina. Do 1687. godine, čitava zapadna Slavonija je bila u rukama krajiške vojske i od tada ovdje započinje novo doba.

Novo doba

Razvoj Virovitice i njezina kotara odvijao se i tijekom prve polovine 18. stoljeća vrlo sporo. Da pospješi gospodarski napredak ovog dijela Podravine, kralj Karlo VI počeo je prodavati zemlju stranim velikašima. Dolaskom na vlast Marije Terezije, virovitičko vlastelinstvo dolazi u posjed feudalca Marka Pejačevića, a preko njegovih potomaka, naslijedio ga je grof Josip Pejačević. Pejačević je dao isušiti močvaru Rogovac i zasaditi velike voćnjake, uzgajao je ribu u uređenim ribnjacima, osnovao je dobro uređene vinograde te dao naseliti mnoge, do tada puste virovitičke lokalitete. Nastojanja Josipa Pejačevića da unaprijedi virovitičko vlastelinstvo, nakon njegove smrti, nastavili su i njegovi sinovi i unuci. Antun Pejačević, sin Josipov, živio je u Virovitici u starom adaptiranom burgu, te ga je potkraj života dao srušiti i na njegovom mjestu započeo graditi novi dvorac. 1804. godine, taj je dvorac dovršio njegov sin, koji se također zvao Antun.

Dvorac u Virovitici

dvorac-600pxDo tada su svi Pejačevići stalno živjeli u Virovitici, a nakon toga su sve češće napuštali Viroviticu, živeći pretežno u Beču. 1841. godine, dvorac je prodan kneževskoj obitelji Schaumburg-Lippe, koji su Pejačevićev dvorac preuredili te je čitav dvorac dobio današnji neoklasistički izgled. Tada je zasađen i park oko dvorca. Pejačevićev dvorac i park, nalaze se i danas u samom središtu Virovitice i spadaju u kategoriju najljepših kulturno povijesnih znamenitosti ovoga kraja, na čega su Virovitičani posebno ponosni. Park je danas omiljeno okupljalište Virovitičana, željnih odmora u prirodi. U njemu se nalaze impozantna stabla, stara između 150 i 180 godina, a neka možda i više od 200 godina. Park oko dvorca, zaštićen je kao spomenik prirode (spomenik vrtne arhitekture – park) i sadrži 88 biljnih vrsta.

Danijel Reponj

[:en]

The oldest settlements of Virovitica area were in the nearby hill Bilogora. There were the oldest paleolitic people who were hunters or food collectors and they were living in the area of hills, forests and Drava River. During the winter they went west to their caves and waited for winter to be over. Older Paleolithic inhabitants disappeared quite fast and were exchanged by younger Neolithic. That newer population was involved in agriculture and lived in small housing half in the ground.

Virovitica receives Bull

bula

In the year 1234, slavonian herceg Koloman, who was a son of king Andrija II and a brother of Bela IV issued Bull to the City of Virovitica. That document gave the City of Virovitica the status of medieval city at the time when similar rights many of our places in Slavonia did not have including the City of Zagreb.

So in the first half of 13 century Virovitica was not only “magna villa-great place”, but it also had exquisite position and importance in the wider area of Slavonija. It is proved by the fact that the kings from Arpadovic family were very often in Virovitica during the 13 century and had their season castle. Also, Koloman II had his great properties here.

In November 26, 1242. King Bela IV issues famous Golden Bull in Virovitica by which the City of Zagreb gains the status of free royal city! Queen Marija, the wife of Bela IV was often in the City of Virovitica and in the year 1248 became the owner and protector of the City.

How did Virovitica get name?

Croatian natives was pronounced as Verevče. That expression Virovitica got from the brook that was going down the Bilogora hill and went by the settlement. Today that brook is called Ođenica.

On the great map of Slavonia by Lazius from 1556. the city was marked as Werewcze and the name Virovitica (Virouiticza) was mentioned for the first time in Vramceva chronics while later in most of history documents is mentioned as Werowiticza, Werouitiza or Verovitiza.

Virovitica in the middle age

There is not much information about how Virovitica in the middle age looked like. The whole city was probably surrounded by built soil and wood castles. After the burglary of Mongols earth pits were dug and the water from the brook Verevce was let into it. In the center of the city there was a church of st. Kuzma and Damjan, and inside there were two monasteries. Franciscans were brought to Virovitica by Queen Maria between 1250. and 1270. and Dominicans were later accepted by queen Elisabeth. County of Virovitica (comitatus de Wereuche) was mentioned in 1275. in the document of queen Elisabeth. The area of Virovitica County in the middle age was often changed and therefore it is hard to determine its development phases.

Ottomans

On July 30, 1552. Požega “sandžak beg” Ulama surrounded Virovitica with powerful army. The city was supposed to be defended by 50 Harames but since the army was so powerful, the City capitulates without the fight. In that way in 1552, Virovitica was governed by Ottomans. At the end of the 16 century, Ottomans started to settle their followers. Many medieval villages suddenly disappeared and were never renewed. Instead of them, new ones appeared that exist until today.

The rest of catholic inhabitants were left without religion heads because the relationship between Catholic Church and ottoman government was totally broken. For more than 120 years mostly ottomans were living in Virovitica. They reconstructed older city buildings for their own needs and the rest were disrupted.

So by the end of the 16 century Virovitica gained the look of ottoman “casaba”. The end of Ottoman governance in Virovitica begins on July 13, 1648 when the army of general Lesli surrounded Virovitica. In the negotiation process, Ottomans got the guarantee that they will in exchange of giving up the city have free entrance into Bosnia. At that time there were 300 janissary and 1000 Ottomans with wives and children. When they headed towards Bosnia, “krajiška” army killed them near Brestovac. Shortly after the liberation of Virovitica from Ottomans, Sopje, Voćin and Slatina also became free. Until the year 1687, whole west Slavonia was in the arms of krajiška military and from then, new age begins.

New age

Development of Virovitica was very slow during the first half of 18. century. To intensify the process of economy development, king Karlo VI started to sell the land to foreigners. During the government of Marija Terezija, Virovitica manor comes into the possession of feud Marko Pejačević and later it was inherited by count Josip Pejačević. Pejačević dried the water Rogovac and grow fruit yards, fish in the lakes and wine yards. Antun Pejačević who was Josip son, lived in Virovitica and built new castle in 1804. that was finished by his son who was also called Antun.

Until then, all Pejačević family members lived in Virovitica all the time and after that they were leaving quite often living mostly in Vienna. 1841. the Castle was sold to the family Schaumburg-Lippe that reconstructed the castle and built first floor and it was the time when the castle got the look that it has today. Also, a park was grown around the castle.

Castle Pejačević and the park are today in the center of the city and fall into the category of the most beautiful representatives of the cultural history to which Virovitica citizens are very proud of. Park contains trees that are 150 to 180 years old and some of them are even more than 200 years old. It is protected as a nature monument and has 88 plant species.

[:HR]

[:]